"Logoterapija je psihoterapijski pravac koji ističe čovjekovu duhovnu dimenziju i njezinu sposobnost samonadilaženja konteksta životnih situacija. Stoga je čovjek sposoban pronaći smisao u svemu što mu život donese, jer život nama postavlja pitanja a mi smo ti koji mu odgovaramo. Kako ćemo odgovoriti životu ovisi o nama i našem zalaganju. Kao redovnici, logoterapija mi je bliska jer govori o odgovornosti i zahvalnosti za naš život, a znamo da nas i Stvoritelj poziva na odgovornost i na smisleno djelovanje. U tome nam je od velike pomoći potreba da zahvaljujemo na svemu što imamo jer, zahvalnost je vrlo ljekovita i otvara obzore za nove prilike i blagoslove." - s. Marija Matanović

Što za mene logoterapija znači?

„Ona je ta i ta i ona je bila udana za tu i tu osobu”. Ovako je postavljena prva rečenica kod ljudi kada opisuju neku osobu, koja je, među ostalim, i rastavljena. To me je ljutilo. Ja sam rastavljena. I taj status sam loše nosila. Gušila je sve dobro u meni. Bilo me je toga stid. Logoterapija me naučila da nisam JA samo to. Nije to u fokusu mene. Ja sam puno više od toga. Među ostalim, osim što sam mama, sestra, prijateljica... ja sam i nastavnica. Radim s djecom. To je prekrasan poziv koji mi se od silnih osobnih životnih udaraca sveo samo na odrađivanje. Radost u tom pozivu mi je skoro izostala. Susret s logoterapijom počeo me mijenjati. Nježno i tiho sam je puštala u sebe, razmišljala o njoj. Upijala sam njezinu smislenost, njezinu životnost, njezin poticaj da nadrasteš sam sebe. Njezin poticaj da iziđeš iz same sebe. Okreneš se drugima. Među ostalim, okrenula sam se i učenicima. Promijenila sam komunikaciju s njima. Nisam razgovarala kao prije. Sad ih bolje slušam, vodim kroz razgovor, ne savjetujem, ne kritiziram, ne gledam ono negativno, već potičem na dobro kako me i logoterapija uči, potičem na slobodu i odgovornost. Ohrabrujem, tu sam s njima. Sad me traže, žele razgovor, žele biti sa mnom, žele podijeliti problem, žele podijeliti uspjeh. Žele da stvaramo različite dodatne projekte, dodatne izvanškolske aktivnosti. Nisam im bila razrednica, ali su me uvijek zvali zamjenskom razrednicom. Zadnji su mi sat priredili iznenađenje. Dogovorili su se da će svi odjenuti roza majice. Stavili su mi veliki buket cvijeća na stol. Pripremili su mi projekciju koju su za mene priredili uz pjesmu „S tobom je život muzika”. Kronologija naših slika bila je popraćena tekstom zahvale za sve što sam utisnula u njih. Svaki pogled koji ih je podizao, svaka riječ koja ih je hrabrila, svako razumijevanje za njihove probleme. Kako su sami rekli – hvala Vam što ste nas naučili biti bolji ljudi. Na kraju smo se svi zajedno zagrlili i plakali. Ljubav je to. Čista ljubav među nama koja je izrasla u svim bitkama školskih dana. Rasli smo zajedno. Zar da mi ovo ne bude smisao svake teškoće i patnje? Zar da ne rastem i dalje? Život je lijep. Zaista lijep u dubini svake patnje, treba je samo otkriti. „Čovjek ne može doći do samoostvarenja ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu.” V. Frankl

Zahvalna sam dragom Bogu što mi je na put stavio logoterapiju, što mi je dana prilika da se unatoč izvanjskim neuspjesima ostvarim u ljudskoj veličini, što zasigurno u običnim okolnostima nikad ne bih postigla.

S ljubavlju, Neda."

 

"Osoba koja se prvi put susreće s pojmom “logoterapija“ i krene istraživati, naići će na definiciju: „…psihoterapijski pravac čiji je utemeljitelj Viktor Frankl.“ Iako istinita, ova definicija apsolutno ništa ne otkriva. Za mene, logoterapija najjednostavnije rečeno predstavlja stil života. Usmjerena je na djelovanje i budućnost, osvjetljavajući u čovjeku činjenicu da je stvoren za puno više od pasivnog promatrača i/ili reaktivnog odgovarača. Za razliku od mnogih pravaca kojima je cilj otkriti “zašto je nešto takvo“, odnosno pretpostaviti uzročno- posljedične veze, logoterapija nudi odgovore kako unatoč loše dodijeljenim kartama odigrati najbolju partiju života. Poziva na slobodu, ali odmah uz nju veže i odgovornost. Jer, samo prihvaćanjem odgovornosti za vlastiti život aktiviramo i potencijal s kojim smo svi mi rođeni- potencijal da budemo sukreatori. Jedna od najvrjednijih lekcija koje nosim sa sobom nakon ove neprocjenjive edukacije svakako jest prihvaćanje i implementiranje činjenice da uvijek imamo izbor, i to često puta puno više mogućih izbora. Pa čak i kad nam se čini da nema izlaza, da samo stjerani u kut pred nemilosrdnim udarcima sudbine, uvijek nam ostaje posljednja od ljudskih sloboda- pravo na odabir stava, pravo na izbor vlastitog puta. Ovim putem Vas pozivam, dragi čitatelji, da se pridružite rastućoj zajednici psihoterapeuta- logoterapeuta i da se upustite u avanturu potrage za odgovorom na jedino pitanje koje će život ikada postaviti pred Vas: „Što Vi možete ponuditi životu i svijetu?“ Život pita nas- ne i obratno, a smisao vlastitog postojanja možemo pronaći samo i jedino u nekom ili nečem izvan nas samih.

Srdačno, Antea Lozančić Mladin"