Logoterapija (grč.logos = smisao) kao psihoterapijski pravac osnovan je u Beču. Još se naziva treća bečka psihoterapijska škola.

Riječ je psihoterapiji 21. stoljeća iz razloga što u današnje vrijeme kada imamo sve blagodati za život, čovjek si često postavlja pitanje čemu živjeti?

Osnivač psihoterapijskog pravca logoterapjia i egzistencijalna analiza je dr. sc. Viktor E. Frankl rođen 26.3.1905 u Beču, a umro je 2.9.1997 godine također u Beču. Za vrijeme svoga života osim što je utemeljio logoterapiju i egzistencijalnu analizu bio je i sveučilišni profesor, neurolog i psihijatar. Iznimno cijenjen u cijelom svijetu, održavao je predavanja na svih pet kontinenata i objavio 32 knjige, te njegova djela su prevedena na 32 svjetska jezika.

Logoterapija je psihoterapeutski pravac koji u prvom redu ljudsku osobu uvažava kao duhovnu osobu i upravo je to čini drugačijom u odnosu na mnoge druge psihoterapijske pravce.

Riječ je o psihoterapijskom pravacu koji je više usredotočen na budućnost i na smisao koji ćemo ispuniti u budućnosti. Smisao je jedinstven i specifičan za svakog čovjeka i za svaki trenutak. Traganje za smislom je primarna motivacija u čovjekovu životu i u pojedinim životnim situacijama može pomoći u prevladavanju životnih prepreka.

Logoterapijska slika čovjeka nam govori da imamo fizičku i psihičku komponentu, ali da je čovjek prije svega duhovno biće. Upravo ta duhovna dimenzija je specifično ljudska. Ukoliko pogledamo svaku od dimenzija možemo zaključiti da fizička dimenzija dolazi od roditelja preko genetskog koda, za psihu možemo reći da je djelomično genetski uvjetovana, ali da postoje i utjecaji okoline u formiranju naše psihe u koju su smješteni intelekt i emocije. Međutim u duhovnoj komponenti ne možemo primijetiti da je naslijeđeno ili stečeno nego da nam je dano. Viktor E. Frankl to objašnjava da u trenutku začeća netko treći prisutan i daje nam jednu iskru, duhovnu iskru.

Budući da duhovno ujedno znači trajno, bezvremenski i geografski neograničeno čovjeku daje posebnost i neponovljivost a ujedno nam daje i slobodu.

Pritom mislim slobodu za nešto, a ne slobodu od nečega.Viktor E. Frankl je govorio o tome da nismo slobodni izabrati uvijete u kojima živimo, ali smo slobodni davati odgovore na pitanja koja pred nas stavlja život. Čovjek nije slobodan od svojih uvjeta ( psih- fizičkih) ili sudbine, ali je slobodan zauzeti stav u odnosu na tu uvjetovanost. Osim što smo slobodni zauzeti stav, donijeti odluku mi smo i odgovorni za donesene odluke. Prije svega odgovorni smo za sebe i svoje odluke prije svega pred vlastitom savješću.

Smisao života svaki čovjek pronalazi u tri područja od kojih su prva dva stvaralačko i doživljajno, ali može biti da se osoba niti u jednoj od te dvije ne ostvari, međutim nitko nije pošteđen udarca sudbine i stvari koje ne možemo mijenjati i upravo zauzimanje stava prema sudbinskom je vrednota koje nitko nije pošteđen. Ovdje je važno kakvo stajalište osoba zauzima prema nepromjenjivoj sudbini. Tu je riječ o hrabrosti u patnji i neuspjehu.

Znači, logoterapija kao psihoterapijski pravac nam ukazuje da je čovjekov život uvijek smislen bez obzira što u nekom trenutku sami ne vidimo smisao. Kada našoj patnji pronađemo smisao lakše ju je nositi.